Ponekad je pomoć lekova (psihofarmakoterapija) neophodna u procesu psihoterapije.

Lekovi pomažu da se, u određenim slučajevima, kao što su npr. produžena i teška depresija, uporna nesanica ili izraženi i česti napadi panike omogući sam proces psihoterapije.

Sva novija istraživanja pokazuju da u ovim stanjima kombinacija psihoterapije i farmakoterapije daje najbolje rezultate.

Saradnici psihijatri obavljaju psihijatrijski pregled-konsultaciju i ako postoji potreba, propisuju lek ili traže neke dodatne analize kako bi imali celovitu sliku o tome šta se dešava sa klijentom.

Važno je napomenuti takođe da neke telesne bolesti mogu izazvati psihološke probleme (npr. snižena funkcija štitne žlezde može da se manifestuje depresijom) te je neophodna konsultacija sa lekarom-psihijatrom.

Psihijatrijska konsultacija se može zakazati pre psihoterapijskog procesa ili u toku terapije. U zavisnosti od vrste poremećaja i uzrasta klijenta, određuje se koji psihijatar će obaviti konsultaciju i eventualne dalje kontrole i praćenje.

U psihoterapijskom procesu se prati delovanje leka na klijenta i sarađuje se sa lekarom koji je propisao lek. Lek se uzima onoliko dugo i u onom režimu koji je propisao psihijatar, a sa uzimanjem leka se prestaje isključivo na osnovu procene psihijatra koji ga je propisao.

Nove generacije lekova mnogo efikasnije i brže otklanjaju simptome, I praktično su bez ili imaju minimum neželjenih efekta.

Ne samo da lekovi otklanjaju simptome već deluju i na sam uzrok problema.

Utvrdjeno je da npr. antidepresivi nove generacije, ukoliko se uzimaju dovoljno dugo i u dovoljnoj dozi, utiču ne samo na povećanje nivoa serotonina (neurotransmiter tj “hormone” raspoloženja), već utiču na obnavljanje i grananje veza izmedju nervnih ćelija i na stvaranje novih ćelija u mozgu!

Važno je napomenuti da i psihoterapija i farmakoterapija deluju na najdubljem ćelijskom i molekulskom nivou tj. na nivou veze izmedju nervnih ćelija (na nivou sinapse) i da najbolje deluju kada se primene u kombinaciji (naravno da ako za to postoji potreba).

Motivisanost klijenta, želja za oporavkom, je neophodna i ostaje energetsko jezgro psihoterapije.